Ekipa u sastavu Nemanja, Vele i ja kreće iz Banjaluke i Gradiške oko 01:00 u nedjelju, te u Zagrebu kompletiramo ekipu sa kolegon Goranom.
Nismo se dugo zadržavali i nastavljamo dalje prema moru, ravnom trasom, prema mjestu Grado. Uživamo u vožnji kvalitetnim putevima, i još boljim biciklističkim stazama koje su napravljene krajem prošle godine. Dolazak na KT2 je bio poseban. More sa obe strane ceste, biciklistička staza u oba smjera, kontrolna tačka sa izobiljem banana, jafa keksa, sokova i vode. Nova lica, novi prijatelji, kratko ćaskanje i gušteranje na suncu u ribarskim stolicama, je bilo dovoljno za predah i nastavak. S obzirom da smo u 13:20 bili na 118 km, uz par sitnih defekata, nadali smo se da ćemo stići do 17:00-17:30 na cilj. Kasnije se ispostavilo da smo se uzaludno nadali.
:-D
Zadnjih 20 km je prošlo uglavnom u ledenom spustu, sa izuzetkom ravnog dijela na ulazu u Ajdovščinu. Na tom spustu nas je vjetar tako mlatio, da me je dva puta pomjerio po skoro metar u stranu i van ceste. Bukvalno me je zaustavio na spustu i nagibu od 10-ak%, tako da sam morao okretati pedale da se ne zaustavim. Digitalni mjerač jačine vjetra je pokazao 78 km/h i možemo biti sretni jer je opet manje od 110 km/h, koji su bili izmjereni dva dana ranije, kako su nam domaćini rekli.
Sa vjetrom u kosi i svuda oko nas, :-D, stižemo do zgrade Osnovne škole "Šturje" gdje je bio i naš cilj. Tu nas dočekuje Andrej, naš domaćin, i nekolicina ostalih randonneura, te uz toplu večeru razmjenjujemo utiske sa ove prilično zanimljive vožnje.
Htio bih se jos jednom zahvaliti Andreju Zamanu, ŠD BIK, Društvu Randonneurs Slovenija, zaposlenima u OŠ Šturje u Ajdovščini, na odličnoj organizaciji, dobrodošlici prije, a i poslije breveta.