...iz pera Jovana Živkovića. Pivo/kafa/čaj/viski/rakija/sok/voda su obavezni uz konzumaciju ove priče i par fotografija sa (fantastične) vožnje.
Kolege Jovan Živković, Goran Stegić i Vjekoslav Vondrouš su prošli vikend vozili Croatian Super Randonneur. Za neupućene, ova vožnja se na neki način smatra jednom od kruna u randonneurskom svijetu, jer od učesnika traži stvarnu posvećenost sportu i izuzetan karakter.
U brojevima, dužina ovog breveta iznosi nešto malo više od 600 km, visinska razlika koju treba savladati je preko 10.000 metara, i vremenski limit za uspješan završetak je čitavih 60 sati.
A sad, da vas prepustim Jovanovim riječima i fotografijama.
Uživajte !!!
______________________________________________________________________________________
Kolege Jovan Živković, Goran Stegić i Vjekoslav Vondrouš su prošli vikend vozili Croatian Super Randonneur. Za neupućene, ova vožnja se na neki način smatra jednom od kruna u randonneurskom svijetu, jer od učesnika traži stvarnu posvećenost sportu i izuzetan karakter.
U brojevima, dužina ovog breveta iznosi nešto malo više od 600 km, visinska razlika koju treba savladati je preko 10.000 metara, i vremenski limit za uspješan završetak je čitavih 60 sati.
A sad, da vas prepustim Jovanovim riječima i fotografijama.
Uživajte !!!
______________________________________________________________________________________
Proteklog vikenda sa kolegama Goranom i Vjekoslavom uspješno završih još jedan izazov zvani Croatian Super Randonneur (CSR), iliti u brojkama - 600km sa 10000+m visinca unutar 60h limita. Ruta je predstavljala terra incognita za mene ili u prevodu nisam znao šta da očekujem, jer južnije od Karlovca ka Istri i Velebitu nisam imao prilike da zavirim. Visinski profil pripadajuceg RWGPS fajla čerčilovski obećava znoj, suze pri pogledu na vrijednosti nagiba, ali i znamenite prevoje i planinske vrhove sa respektabilnim visinskim vrijednostima.
Plan vožnje u glavnim crtama razrađen, start 16. 06. 2017g u 06h00min, trajanje vožnje okvirno projektovano na 55h i sadržava 2x5h spavanja, dok je ostalo vožnja sa pauzama. Vremenska prognozna ujednačena za većinu lokaliteta duž rute, uz vrijednosti temperature od 13-28C, jačine vjetra do 3m/s promjenjivog smijera te lokalno moguć sporadični lak kratkotrajni pljusak tokom prvog dana, dakle randonneurski povoljna.
Na papiru sve izgleda lako zar ne, ali kao što g Bora u jednom stihu kaže : “.... malčice je drukčije u praksi...”, tako je bilo i u ovom slučaju. No krenimo redom, dolazak u Karlovac veče prije starta, završno pakovanje i potom neophodan odmor sa min 6h sna prije starta uz prethodnu asistenciju produkata karlovačke pivare. Buđenje u 05h00, dolazak na start u 05h40min i čekanje na dolazak organizatora do 06h08min :-D, potom startne formalnosti, kačenje brevet badge-ova, kratke upute, zajednička fotografija i konačno start u 06h16min (reset i start Strava, Garmin, RWGPS, Sigme i ostalih gadgeta se podrazumijeva lol ). Dinamika na početku više nego dobra, KT1 Hotel Risnjak u najvišem naselju u HR Delnicama i prvih 80tak km unutar 4h sa 1500 elevacije i 30tak kapi kiše za koje će se ispostaviti da su jedini produkti oblaka donešenih trodnevnom burom tokom cijelog trajanja breveta. Slijedi spust ka Rijeci te nastavak ka drugom planiranom predahu u Buzetu preko uspona na Saršoni, te Učku koji su značajno sporiji kako zbog konfiguracije terena, tako i zbog visoke temperature vazduha koja je u jednom dijelu dana iznosila i 32C. Pauze za rashlađivanje i točenje bidona sve češće, ali uprkos svemu stižemo na krajnju zapadnu tačku Draguć koja čini gotovo trećinu puta i ukupnog visinca za 13h.
Kako se kilometri nižu tako i umor pojačava te se nakon drugog strmijeg uspona na Vele Učku nakon 240km i 16h nakon starta odlučujemo za pauzu i spavanje u monaškom stilu, tj na spojenim drvenim klupama natrkrivene bašte restorana Dopolavoro u trajanju od gotovo 6h. Odmor ne preterano okrepljujuć što zbog neudobnosti podloge, što zbog hladnoće, ali i upornog lajanja šarplaninca iz ograđenog boksa navedenog restorana. No, sa prvim zracima sunca nastavljamo ka najvišoj koti rute vrhu Vojak na cca 1400mnv, potom spust niz Učku, doručak u Matuljima, ovjere KT, uspon na Saršoni, Gornje Jelenje i potom na drugu najvišu kotu Platak na 1160mnv za nešto manje od 30h nakon starta, nešto više od polovine distance, ali i preko 6000m osvojenog visinca, dakle dinamika više nego prihvatljiva. Sledstveni spust ka moru i KT4 Krčki most je jedan od najuzbudljivijih koje sam do sada vozio i svakako ga preporučujem okorjelim speed-erima. Zbog visoke temperature koja postaje nesnošljiva odlučujemo se za dužu pauzu i ručak u restoranu Katarina u Šmriki, u prirodnoj hladovini i po prvi put sa pristojnim obrokom. Nastavak optimistično ka Hreljinu i odakle počinje noćna mora zvana uspon na Benkovac Fužinski. Naime vremenski uslovi su i dalje nepovoljni kako zbog još uvijek izražene popodnevne vrućine i umjereno jake čeone bure, tako i zbog nagiba i zbog toga se odlučujemo za kombinaciju u vidu naizmjeničnih kratkotrajnih vožnji i dužih planinskih šetnji pored bicikla sa ciljem konzervacije snage, kada već živce ne možemo sačuvati zbog loše procjene dionice :-) .
Nakon gotovo 2h kombinovanog uspona stižemo u Fužine, potom nastavljamo normalno pedalanje ka KT5 Delnice žureći da pri dnevnom svjetlu napravimo kontrolnu fotografiju u Gomirju, ali kako to uvijek biva pri žurbi se obično dešavaju loše stvari, tako se i meni dešava srećom jedino bušenje gume tokom breveta nekoliko km nakon Delnica. Kilometri se nižu ubrzano, što zbog konfiguracije terena, ali i zbog ugodnije temperature koja mami svice u raslinju pored puta prema Vrbovskom, a u kojem se presvlačimo zbog naglog pada temperature i pripremame za noćnu vožnju. Slijedi loša dionica spusta ka Ogulinu u kojem pravimo kratku pauzu za večeru i opskrbu pecivom i vodom za predstojeću dionicu ka pretposlednju KT u Josipdolu.
Nakon nešto više od 450km, +8000 m visinca i 40tak časova nakon starta počinjem da osjećam strahovitu pospanost i drhtavicu te se nešto prije ponoći odlučujem za smještaj u hostelu Josipdol, te prijeko potrebno tuširanje i san dok ostatak ekipe nastavlja kroz hladnu noć ka Senju. Sa prvim zracima sunca značajno odmorniji nastavljam ka preostalih 180km do cilja sa nešto više od 2500m visinca.
Predjeli uspona na Kapelu, kotlinska magla u Jezerane, jutarnja duga nastala rosenjem magle pri izlasku sunca, sjeverna strana Velebita kao i pogled na more nakon uspona na Vratnik u rano prijepodne su fantastični prizori koji ovakve brevete čine posebnim. Negdje pri kraju spusta sa Vratnika ka Senju srećem ponovo Gorana i Vjekoslava u smjeru ka Karlovcu vidno iscpljeni zbog noćne vožnje i kratkotrajnog sna. Nakon ovjere kartona na poslednjoj KT u Sinju guštam doručak na Sinjskom trgu i pored mora svjestan da imam još dva uspona na 700 i 880mnv, nešto više od 110km i 9,5h preostalog vremena do cilja.
Prvi kilometri po izlasku iz Senja jasno stavljaju do znanja da će ostatak breveta biti ipak zahtjevan zbog umjereno do jake bure. Na prevoju Vratnik mi je bukvalno onemogućavala da vozim bicikl te sam ga prevukao preko prevoja i zbog toga navedenu lokaciju toplo preporučujem za sušenje veša ili mokre opreme :) . Sa burom ka unutrašnjosti dolaze tamniji oblaci sa sjevera i prijetećom kišom, ali zahvaljujući usputnom ćaskanju sa lokalcem Jurom koji ispija prijepodnevnu dozu ispred prodavnice u Brinjama saznajem da kiše neće biti sve dok brije bura tako da se radujem suvom vremenu, ali i polako nerviram jer me čeka čeoni vjetar tokom ostatka breveta. Prevoj Kapela kao poslednja zahtjevna kota ipak mami osmjeh na lice jer je nakon spusta ostatak rute preko Josipdola, Tounja, Generalskog stola do Karlovca lagano brežuljkast i tehnički nezahtjevan. Nakon 630km i 56h55min od starta konačno dolazim na cilj, ovjeravam ga selfijem i pridružujem se ranije pristiglom dvojcu uz okrepljenje sladoledom, hladnim pićem, baklavom i free wireless-om. I kako to obično biva slijedi razmjena iskustava, komentari, upload fajlova, fotografija i hvalisanje po društvenim mrežama uz laganini pripreme za povratak u stvarnost.
Završni kometar i preporuke – ukoliko se odlučite za ovu avanturu - ne kretati na brevet bez dobre fizičke kondicije, umoran, nenaspavan, mamuran, nervozan i sl., jer je psihofizički veoma zahtjevan. Preporučujem da prethodno izvezete većinu navedenih dionica u sklopu drugih breveta i tako se upoznate sa pojedinostima rute i na taj način odgovarajuće pripremite za ono što vas očekuje. Toplo preporučujem je da u toku sezone u kojoj planirate CSR, prethodno izvezete barem jedan višednevni brevet koji uključuje cjelonoćnu vožnju čišto da steknete ili obnovite iskustvo nespavanja i vožnje tokom hladne noći, te provjerite pouzdanost bajka i njegovih komponenti kao i opreme koju planirate ponijeti. Idealan termin bi vjerovatno bio mjesec maj ili kraj avgusta u cilju izbjegavanja visokih temperatura, a koje značajno iscrpljuju organizam i zahtjevaju češće i duže pauze. U obzir obavezno uzeti i mogući nepovoljan umjeren do jak vjetar, kišu koju na sreću nismo iskusili, ali i niske noćne temperature i zbog toga je oprema za navedene vremenske uslove obavezna. Pojedine dionice su veoma razruđene ili nenaseljene tako da vodite računa o opskrbi vodom, hranom, ali i o mogućim lokacijama za odmor i spavanje jer nije baš pametno odrađivati noćni uspon ili zanoćiti u prirodnom rezervatu u kojem je medvjed domaća vrsta. Korisno je krenuti na brevet sa kolegom/icom sličnih vozačkih preferenci kako zbog tehničke, tako i zbog uzajamne psihičke podrške, ali i šprdnje, zajeban....., fotkanja i svih ostalih usputnih stvari kojima obiluje svaki brevet.
Planirajte barem dva pristojna obroka dnevno i veći broj međuobroka, periodične odmore, barem jedno tuširanje te spavanje u udobnom krevetu jer imate dovoljno vremena bez da izmaltretirate organizam do krajnjih granica izdržljivosti ganjajući što bolji rezultat, prolazno vrijeme ili krajnje vrijeme breveta. Budite spremni i na mogućnost neuspjeha, ali ga ne stavljajte u prvi plan jer je cilj ostvariv uz dovoljno samopouzdanja i odgovarajuće pripreme. I na kraju pitanje – treba li vam uopšte ovakvo iskustvo? Ukoliko želite svladavanje izazova psihičke i fizičke izdržljivosti ili pak sticanje uslova za R10000 medalju svakako se odvažite i odaberite randonneursku varijantu, a ukoliko želite višednevnu avanturu, uživanje u prirodnim ljepotama, usputnim restoranima, jezerima, planinama, moru, otisnite se u solo aranžmanu ili podijelite ovu avanturu sa nekim u turističkoj varijanti ovog breveta i sigurno nećete požaliti.
Do novog druženja uživajte u pripadajućoj fotogaleriji, vidimo se ....
______________________________________________________________________________________
U galeriji možete pronaći nekoliko fotografija, a sve ostale fotografije sa ovog događaja se nalaze u galeriji na linku: 600K Croatian Super Brevet
Plan vožnje u glavnim crtama razrađen, start 16. 06. 2017g u 06h00min, trajanje vožnje okvirno projektovano na 55h i sadržava 2x5h spavanja, dok je ostalo vožnja sa pauzama. Vremenska prognozna ujednačena za većinu lokaliteta duž rute, uz vrijednosti temperature od 13-28C, jačine vjetra do 3m/s promjenjivog smijera te lokalno moguć sporadični lak kratkotrajni pljusak tokom prvog dana, dakle randonneurski povoljna.
Na papiru sve izgleda lako zar ne, ali kao što g Bora u jednom stihu kaže : “.... malčice je drukčije u praksi...”, tako je bilo i u ovom slučaju. No krenimo redom, dolazak u Karlovac veče prije starta, završno pakovanje i potom neophodan odmor sa min 6h sna prije starta uz prethodnu asistenciju produkata karlovačke pivare. Buđenje u 05h00, dolazak na start u 05h40min i čekanje na dolazak organizatora do 06h08min :-D, potom startne formalnosti, kačenje brevet badge-ova, kratke upute, zajednička fotografija i konačno start u 06h16min (reset i start Strava, Garmin, RWGPS, Sigme i ostalih gadgeta se podrazumijeva lol ). Dinamika na početku više nego dobra, KT1 Hotel Risnjak u najvišem naselju u HR Delnicama i prvih 80tak km unutar 4h sa 1500 elevacije i 30tak kapi kiše za koje će se ispostaviti da su jedini produkti oblaka donešenih trodnevnom burom tokom cijelog trajanja breveta. Slijedi spust ka Rijeci te nastavak ka drugom planiranom predahu u Buzetu preko uspona na Saršoni, te Učku koji su značajno sporiji kako zbog konfiguracije terena, tako i zbog visoke temperature vazduha koja je u jednom dijelu dana iznosila i 32C. Pauze za rashlađivanje i točenje bidona sve češće, ali uprkos svemu stižemo na krajnju zapadnu tačku Draguć koja čini gotovo trećinu puta i ukupnog visinca za 13h.
Kako se kilometri nižu tako i umor pojačava te se nakon drugog strmijeg uspona na Vele Učku nakon 240km i 16h nakon starta odlučujemo za pauzu i spavanje u monaškom stilu, tj na spojenim drvenim klupama natrkrivene bašte restorana Dopolavoro u trajanju od gotovo 6h. Odmor ne preterano okrepljujuć što zbog neudobnosti podloge, što zbog hladnoće, ali i upornog lajanja šarplaninca iz ograđenog boksa navedenog restorana. No, sa prvim zracima sunca nastavljamo ka najvišoj koti rute vrhu Vojak na cca 1400mnv, potom spust niz Učku, doručak u Matuljima, ovjere KT, uspon na Saršoni, Gornje Jelenje i potom na drugu najvišu kotu Platak na 1160mnv za nešto manje od 30h nakon starta, nešto više od polovine distance, ali i preko 6000m osvojenog visinca, dakle dinamika više nego prihvatljiva. Sledstveni spust ka moru i KT4 Krčki most je jedan od najuzbudljivijih koje sam do sada vozio i svakako ga preporučujem okorjelim speed-erima. Zbog visoke temperature koja postaje nesnošljiva odlučujemo se za dužu pauzu i ručak u restoranu Katarina u Šmriki, u prirodnoj hladovini i po prvi put sa pristojnim obrokom. Nastavak optimistično ka Hreljinu i odakle počinje noćna mora zvana uspon na Benkovac Fužinski. Naime vremenski uslovi su i dalje nepovoljni kako zbog još uvijek izražene popodnevne vrućine i umjereno jake čeone bure, tako i zbog nagiba i zbog toga se odlučujemo za kombinaciju u vidu naizmjeničnih kratkotrajnih vožnji i dužih planinskih šetnji pored bicikla sa ciljem konzervacije snage, kada već živce ne možemo sačuvati zbog loše procjene dionice :-) .
Nakon gotovo 2h kombinovanog uspona stižemo u Fužine, potom nastavljamo normalno pedalanje ka KT5 Delnice žureći da pri dnevnom svjetlu napravimo kontrolnu fotografiju u Gomirju, ali kako to uvijek biva pri žurbi se obično dešavaju loše stvari, tako se i meni dešava srećom jedino bušenje gume tokom breveta nekoliko km nakon Delnica. Kilometri se nižu ubrzano, što zbog konfiguracije terena, ali i zbog ugodnije temperature koja mami svice u raslinju pored puta prema Vrbovskom, a u kojem se presvlačimo zbog naglog pada temperature i pripremame za noćnu vožnju. Slijedi loša dionica spusta ka Ogulinu u kojem pravimo kratku pauzu za večeru i opskrbu pecivom i vodom za predstojeću dionicu ka pretposlednju KT u Josipdolu.
Nakon nešto više od 450km, +8000 m visinca i 40tak časova nakon starta počinjem da osjećam strahovitu pospanost i drhtavicu te se nešto prije ponoći odlučujem za smještaj u hostelu Josipdol, te prijeko potrebno tuširanje i san dok ostatak ekipe nastavlja kroz hladnu noć ka Senju. Sa prvim zracima sunca značajno odmorniji nastavljam ka preostalih 180km do cilja sa nešto više od 2500m visinca.
Predjeli uspona na Kapelu, kotlinska magla u Jezerane, jutarnja duga nastala rosenjem magle pri izlasku sunca, sjeverna strana Velebita kao i pogled na more nakon uspona na Vratnik u rano prijepodne su fantastični prizori koji ovakve brevete čine posebnim. Negdje pri kraju spusta sa Vratnika ka Senju srećem ponovo Gorana i Vjekoslava u smjeru ka Karlovcu vidno iscpljeni zbog noćne vožnje i kratkotrajnog sna. Nakon ovjere kartona na poslednjoj KT u Sinju guštam doručak na Sinjskom trgu i pored mora svjestan da imam još dva uspona na 700 i 880mnv, nešto više od 110km i 9,5h preostalog vremena do cilja.
Prvi kilometri po izlasku iz Senja jasno stavljaju do znanja da će ostatak breveta biti ipak zahtjevan zbog umjereno do jake bure. Na prevoju Vratnik mi je bukvalno onemogućavala da vozim bicikl te sam ga prevukao preko prevoja i zbog toga navedenu lokaciju toplo preporučujem za sušenje veša ili mokre opreme :) . Sa burom ka unutrašnjosti dolaze tamniji oblaci sa sjevera i prijetećom kišom, ali zahvaljujući usputnom ćaskanju sa lokalcem Jurom koji ispija prijepodnevnu dozu ispred prodavnice u Brinjama saznajem da kiše neće biti sve dok brije bura tako da se radujem suvom vremenu, ali i polako nerviram jer me čeka čeoni vjetar tokom ostatka breveta. Prevoj Kapela kao poslednja zahtjevna kota ipak mami osmjeh na lice jer je nakon spusta ostatak rute preko Josipdola, Tounja, Generalskog stola do Karlovca lagano brežuljkast i tehnički nezahtjevan. Nakon 630km i 56h55min od starta konačno dolazim na cilj, ovjeravam ga selfijem i pridružujem se ranije pristiglom dvojcu uz okrepljenje sladoledom, hladnim pićem, baklavom i free wireless-om. I kako to obično biva slijedi razmjena iskustava, komentari, upload fajlova, fotografija i hvalisanje po društvenim mrežama uz laganini pripreme za povratak u stvarnost.
Završni kometar i preporuke – ukoliko se odlučite za ovu avanturu - ne kretati na brevet bez dobre fizičke kondicije, umoran, nenaspavan, mamuran, nervozan i sl., jer je psihofizički veoma zahtjevan. Preporučujem da prethodno izvezete većinu navedenih dionica u sklopu drugih breveta i tako se upoznate sa pojedinostima rute i na taj način odgovarajuće pripremite za ono što vas očekuje. Toplo preporučujem je da u toku sezone u kojoj planirate CSR, prethodno izvezete barem jedan višednevni brevet koji uključuje cjelonoćnu vožnju čišto da steknete ili obnovite iskustvo nespavanja i vožnje tokom hladne noći, te provjerite pouzdanost bajka i njegovih komponenti kao i opreme koju planirate ponijeti. Idealan termin bi vjerovatno bio mjesec maj ili kraj avgusta u cilju izbjegavanja visokih temperatura, a koje značajno iscrpljuju organizam i zahtjevaju češće i duže pauze. U obzir obavezno uzeti i mogući nepovoljan umjeren do jak vjetar, kišu koju na sreću nismo iskusili, ali i niske noćne temperature i zbog toga je oprema za navedene vremenske uslove obavezna. Pojedine dionice su veoma razruđene ili nenaseljene tako da vodite računa o opskrbi vodom, hranom, ali i o mogućim lokacijama za odmor i spavanje jer nije baš pametno odrađivati noćni uspon ili zanoćiti u prirodnom rezervatu u kojem je medvjed domaća vrsta. Korisno je krenuti na brevet sa kolegom/icom sličnih vozačkih preferenci kako zbog tehničke, tako i zbog uzajamne psihičke podrške, ali i šprdnje, zajeban....., fotkanja i svih ostalih usputnih stvari kojima obiluje svaki brevet.
Planirajte barem dva pristojna obroka dnevno i veći broj međuobroka, periodične odmore, barem jedno tuširanje te spavanje u udobnom krevetu jer imate dovoljno vremena bez da izmaltretirate organizam do krajnjih granica izdržljivosti ganjajući što bolji rezultat, prolazno vrijeme ili krajnje vrijeme breveta. Budite spremni i na mogućnost neuspjeha, ali ga ne stavljajte u prvi plan jer je cilj ostvariv uz dovoljno samopouzdanja i odgovarajuće pripreme. I na kraju pitanje – treba li vam uopšte ovakvo iskustvo? Ukoliko želite svladavanje izazova psihičke i fizičke izdržljivosti ili pak sticanje uslova za R10000 medalju svakako se odvažite i odaberite randonneursku varijantu, a ukoliko želite višednevnu avanturu, uživanje u prirodnim ljepotama, usputnim restoranima, jezerima, planinama, moru, otisnite se u solo aranžmanu ili podijelite ovu avanturu sa nekim u turističkoj varijanti ovog breveta i sigurno nećete požaliti.
Do novog druženja uživajte u pripadajućoj fotogaleriji, vidimo se ....
______________________________________________________________________________________
U galeriji možete pronaći nekoliko fotografija, a sve ostale fotografije sa ovog događaja se nalaze u galeriji na linku: 600K Croatian Super Brevet
RSS Feed
