Sve je obećavalo da će to biti jedan poseban dan: odlično raspoloženje, divno, vedro, toplo jutro, sjajna ekipa ljudi koje smo upoznali večer prije i ujutro, prije starta, i fantastično interesantna ruta koja nas je vodila kroz 4 države. Od Čakovca, kroz Sloveniju, Mađarsku, Austriju i obrnutim redoslijedom nazad.
Svi smo se držali zajedno u ugodnom tempu i lijepom vremenu do 77 km i mjesta Csákánydoroszló nakon kojeg ja i Boka nastavljamo sami da vozimo i dalje nas put, uz pokoji dodatni ekstra kilometar na rutu (malo smo lutali, malo istraživali pa smo nabrali još 30-ak kilometara na predviđenih 303,72 km :)), dovodi do interesantnog gradića Köszega, sa svojom srednjovjekovnom arhitekturom u samom centru i suvenirnicom
Pont Bolt gdje je prva kontrolna tačka. Prije samog gradića počela je da pada jača kiša koja nas nije previše ometala, čak bi mogao reći da je bila ugodna.
Nadalje, preko Eisenstadta dolazimo u austrijsku pokrajinu Burgenland/Gradišće, u mjesto Unterpullendorf u kojem žive Gradišćanski Hrvati, sa svega 400-450 stanovnika, gdje u lokalnoj piceriji, koja je bila druga kontrolna tačka, napadamo picu (jako je bitno napomenuti da je to obezbijedjeno od strane organizatora, kao i svježi čokoladni kroasani prije starta, a i večera u hotelu Park u Čakovcu, nakon breveta), družimo se sa ostalim randonneurima i pravimo pauzu pred 10-kilometarski uspon na Geschriebenstein i kontrolnu tačku 3 u bikers baru „Ranch“.
Nakon uspona slijedi ludo brzi spust u mjesto Rechnitz, i nadalje do brda Eisenberg, nakon kojeg se spuštamo lagano valovitim cestama prema jugu, sada sa austrijske strane, i poslije mjesta Moschendorf se vraćamo u Mađarsku. Do 231 km i već pomenutog mjesta Csákánydoroszló smo vozili zajedno nakon čega se uz dogovor odvajam od Boke koji zbog umora odlučuje da uspori tempo. Poprilično u cajtnotu, krećem u zadnjih 77 kilometara po, sad već mračnim, mađarskim cestama koje su sušta suprotnost austrijskim. Za poređenje, takve nemamo ni mi u BiH koji smo poznati po svjetski nenadjebivoj tehnologiji izgradnje i uništavanja istih.
Sa dobrim prosjekom i pored mraka i takve podloge stižem do Lendave, graničnog prelaza SLO-HR, Čakovca i naposljetku hotela Park koji je bio cilj breveta. Ovjeravam brevet karton uz kratak razgovor sa recepcionerom o utakmici Holandija – Kostarika, odlazim do hostela gdje smo bili smjesteni, ostavljam bajk i vracam se autom u Sloveniju, po mog umornog drugara koji me sa željom iščekuje. Nalazim ga pred Lendavom i vraćamo se u hostel na zasluženo spavanje u trajanju od 3 sata i ujutro palimo za BL.
A sad bi se zahvalio, kao što to rade svjetske zvijezde sa kipićima u rukama .
Zahvaljujem se organizatoru breveta MBK Mura, posebno Nenadu Ciglaru na razgovoru, druženju i vremenu koje nam je posvetio večer prije i u toku same vožnje. Sve je bilo sjajno organizovano i čovjek je u takvom društvu mogao samo da uživa u vožnji. Hvala svim ljudima s kojima sam razgovarao taj dan na pozitivnim vibrama, zaista je bilo sjajno biti dio tako masovnog događaja. Posebno hvala za druženje Ivanu Rogiću i Tomislavu Barbiću, iz biciklističkog kluba Pedalinac, inače momcima koji su biciklima zajedno putovali u Istanbul, a Tomislav je uz to i jedan od trojice ljudi koji su išli biciklima iz Zagreba na OI u Soči, i član ekipe svog kluba koja je biciklima putovala na OI u London. Hvala Goranu Zecu i Siniši Babiću na druženju, koji su biciklima doputovali u Čakovec na brevet. Goran iz Zagreba, a Siniša iz Samobora. Siniša se nakon večere biciklom vratio u Samobor i čak uspio da otprati kolegu iz Slovenije skoro do granice, i na taj način skupio 535 km.
Hvala mom drugu Boki koji mi je pravio društvo na ovom brevetu i koji je, i pored svih nedaća koje su ga zadesile u proteklih mjesec i po dana a koje su ga odvukle od bicikla, uspio izvesti 300 km (inače lični rekord!) i koji je obećao da će se popraviti sljedeći put.
Sve u svemu, biti dio jednog takvog događaja, na divnom mjestu sa izuzetnim ljudima, pravim, istinskim randonneurima je neprocjenjivo bogatstvo i iskustvo koje ću dugo pamtiti. Hvala vam još jednom i nadam se da ću nekad imati priliku da uzvratim gostoprimstvo.
Eduard Bijelić